Klasifikacija korozije metalnih materijala
Ostavite poruku
Svrha razvrstavanja korozije metalnih materijala je bolje razumjeti zakone korozije. Međutim, zbog složenosti fenomena i mehanizma korozije metala, postoje različite metode za razvrstavanje korozije, koje još nisu ujedinjene. Općenito, ponašanje korozije i njegove kontrolne metode mogu se sustavno klasificirati na temelju različitih perspektiva kao što su morfologija korozije, lokacija pojave, tipa okoliša i karakteristike procesa korozije.
Široko prihvaćena klasifikacija korozijskih obrazaca trenutno uključuje sljedeće 8 kategorija:
(1) Ujednačena korozija ili sveobuhvatna korozija: korozija je ravnomjerno raspoređena na cijeloj metalnoj površini. Iako je ova vrsta oštećenja korozije najveća iz perspektive gubitka kvalitete, njegova šteta je relativno kontrolirana iz inženjerske perspektive. Sve dok se brzina korozije određuje eksperimentima, dodatak za koroziju može se rezervirati u dizajnu kako bi se osigurala strukturna sigurnost.
(2) Galvanska korozija ili bimetalna korozija: Kada dva metala s različitim potencijalima elektroda dolaze u kontakt u korozivnom mediju, metal s negativnim potencijalom djeluje kao anoda za ubrzanje korozije, dok je metal s pozitivnim potencijalom zaštićen katodičnom zaštitom.
(3) Korozija jaza: U područjima kao što su praznini u metalnim strukturama, kontaktne zone brtve, preklapanja ili pod taloženjima, koncentracijske stanice nastaju zbog razlika u sastavu zadržane tekućine i glavne otopine, što dovodi do ubrzane lokalne korozije. Ova vrsta korozije uobičajena je u prirubnicama, navojnim učvršćivačima i drugim područjima.
(4) Korozija male rupe (pitting): To je visoko lokalizirani oblik korozije, karakteriziran stvaranjem malih i dubokih rupa na metalnoj površini, koje čak mogu prodrijeti u opremu i predstavljati veliku štetu. Korozija pora često se javlja u specifičnim medijima kao što su ioni klorida, a ima prikrivanje i iznenadnost.
(5) Ingranularna korozija: korozija se javlja duž granica zrna, što rezultira gubitkom adhezije zrna i oštrim padom mehaničkih svojstava materijala, dok izgled možda neće pokazati značajne promjene. Obično se vidi u materijalima kao što su nehrđajući čelik ili aluminijska legura nakon toplinske obrade u osjetljivim rasponima temperature.
(6) Selektivna korozija: Aktivnije komponente u leguri prvo se otapaju, poput uklanjanja cinka iz mesinga i uklanjanja aluminija iz bakrenih aluminijskih legura, što rezultira promjenama u površinskom sastavu materijala i značajnom razgradnjom njegovih mehaničkih svojstava.
(7) Nošenje i korozija: Pod kombiniranim djelovanjem korozivnih medija i mehaničkog trošenja, materijalna površina podvrgava se ubrzanim oštećenjima. Obično se nalazi u opremi za prenošenje tekućine kao što su pumpe, ventili i cjevovodi, rezultat je sinergističkog učinka elektrokemijske korozije i erozije tekućine.
(8) Pukotina korozije naprezanja: Pod kombiniranim djelovanjem zateznog naprezanja i specifičnog korozivnog medija pojavljuju se pukotine na površini materijala i brzo se šire, što često rezultira krhkom prijelomom pri naprezanjima ispod čvrstoće prinosa, što je vrlo destruktivno.
Osim klasifikacije morfologijom, korozija se može klasificirati i iz drugih dimenzija. Prema mjestu pojave, ona se može podijeliti na sveobuhvatnu koroziju i lokaliziranu koroziju; Prema korozivnom okruženju, može se podijeliti na kemijsku srednju koroziju, atmosfersku koroziju, koroziju morske vode i koroziju tla itd.; Prema mehanizmu, on se može podijeliti na kemijsku koroziju, elektrokemijsku koroziju i fizičku koroziju.
Vrijedno je to napomenutititanijuma njegove legure pokazuju izvrsnu otpornost na koroziju u različitim vrstama navedenih korozivnih okruženja. Titanij može formirati gusti i visoko ljepljivi oksidni film (uglavnom TIO ₂) na svojoj površini, koji se može brzo samostalno popraviti čak i nakon oštećenja. Stoga, Titanium ima izvrsnu otpornost na jednoličnu koroziju, koroziju i koroziju pukotina u oksidirajućim medijima, morskoj vodi, kloridnom okruženju i raznim kiselinama i alkalijama. Osim toga, Titanium također ima snažnu otpornost na pucanje korozije stresa, posebno značajno bolje od nehrđajućeg čelika i aluminijskih legura u okruženju kloridnih iona. Međutim, kako je titan aktivni metal, on može korodirati u određenim ne oksidirajućim okruženjima (poput koncentriranih redukcijskih kiselina) i postoji rizik od zamljenja vodika. Stoga je u specifičnim aplikacijama još uvijek potrebno odabrati i ocjenjivati materijale razumno na temelju srednjih uvjetima.
Iako postojeće metode klasifikacije korozije još uvijek nisu strogo ujedinjene, oni pružaju praktičan okvir za istraživače i inženjere koji sustavno razumiju zakone o koroziji iz perspektive korozivnih medija, mehanizama pojave i morfoloških karakteristika, kako bi se učinkovitije primijenile zaštite korozije i strategije kontrole.






